Tića: od livada do medalja

Tijana Bošković je levoruki korektor. Krenula je da trenira sa 10 godina u ŽOK Hercegovac iz Bileće. Sa 14 godina se preselila u Beograd i počela da igra za ŽOK Vizuru. Od 17. godine je u seniorskoj Reprezentaciji Srbije. Sa 18 prelazi u ŽOK Ezačibasi iz Istanbula i tamo je i danas (trenutno ima najveću platu od svih odbojkašica na svetu). Na putu od mršavog devojčurka do svetske odbojkaške DIVE visoke skoro 195 cm ona je kažu ostala ista- druželjubiva, lepo vaspitana i skromna! Talentovana i odlučna. Njeni brojevi su 3 i 18 a ona je godinama BROJ 1!

Bila je sasvim obično dete. Vreme provodila po terenima i “livadama”, igrala fudbal sa dečacima, smarala stariju sestru, bežala od mlađeg brata… sve standardno. Prvo se upisala na karate (ali onda je izrasla i batalila karate). Njena sestra se upisala na odbojku. Kao i svaki drugi mali smarač , upisala se na odbojku i ona. Oko 2-3 godine kasnije shvata da ZNA ŠTA ŽELI da bude kad poraste. 5 godina kasnije to saznaje i ceo svet! Od “devojčice kojoj lopta ne pada” do evropskog i svetskog vrha Tijana je došla trudom i radom. Ona voli svoj posao i uživa kada je na terenu. Voli izazov i odgovornost koju ima u timu. Uvek udara loptu najbolje što može pa kako bude- bude. Posle velikih pobeda plače a poraze, kako kaže, doživljava kao smak sveta. A onda produži dalje. I pored brojnih dosadašnjih medalja i titula (13 osvojenih u dresu Srbije, 33 u klubovima) i individualnih priznanja (10 u dresu Srbije, 12 u klubovima) žar sa kojim trenira i želja za pobedama se ne smanjuju. BRAVO Tijana! Napred Tijana!

Ona je deo tima ali je i pojedinac. To je još jedna sjajna stvar u timskom sportu! Naučiš da poštuješ druge i da poštuješ sebe. Kroz upoznavanje, prilagođavanje i saradnju učiš kako to treba u životu. U životu, ti si bitan, najbitniji ali ZAMISLIda zaista ne postoji niko osim tebe? Šetaš sam po planeti Zemlji i šta god da uradiš ili ne uradiš u nekom momentu gubi smisao jer ionako ne postoji niko ko bi to primetio. Složićeš se sa mnom da je čovek ipak rođen da bude deo ekipe, zar ne? U toj ekipi ti treba da budeš ono što jesi i da dozvoliš drugima da budu ono što jesu. A onda, kada uklopite te najbolje verzije sebe uz malo šmirglanja po ivicama da bi se bolje uklopilo (tzv. tolerancija i kompromis) život bude BAŠ lep! A u sportskoj verziji- rode se šampioni!

Tijana je rođena 8.3.1997. Voli da jede testeninu sa mesom i povrćem i baklave sa pistaćima i sladoledom. Sluša Lexington bend, voli film “Duh” i seriju “Vratiće se rode”. Omiljena životinja joj je pas. Voli da gleda košarku, navija za Noleta, možda će nekad zaigrati u Italiji… Obožava svoju porodicu i svoju Bileću u kojoj je odrasla. Beograd joj je u lepom sećanju. Istanbul joj je prirastao k srcu. Drago joj je kada su ljudi ponosni na nju, prijaju joj pohvale i lepe reči i uživa u uspehu. ZASLUŽENO!!

Kul: Kada je jednom prilikom došla kod mame i tate, dečko iz komšiluka je prišao da joj traži autogram a ona mu je rekla: ”Milutine, šta si poludeo, to sam ja, Tijana”. Na EP 2017. je od jedne kineske navijačice pored čestitki dobila i poklon- vodootpornu maskaru (da se ne razmaže kada se rasplače). Od 2019. univerzalna sportska dvorana u Bileći, i od 2021. jedan spoljašnji sportski teren zovu se “TIJANA BOŠKOVIĆ”. Njen servis brzine munje od preko 110 km/h je 2021. oborio postojeći svetski rekord (trenutno je na drugom mestu).

 

Scroll to Top