Krsno ime: Srećna slava, domaćine!

KRSNA SLAVA, najpoznatiji srpski porodični praznik, je dan kada se kuća napuni ljudima, mirisom sarme i pitanjima rodbine na koja nemaš spreman odgovor. Upisana je i na UNESCO listu nematerijalnog kulturnog nasleđa 2014. godine (jedini smo na svetu koji imamo ovaj običaj, bukvalno). Nastala je još u vreme kada su naši preci primali hrišćanstvo. Jedno od predanja kaže da su ljudi imali svoje stare bogove koji su čuvali svaku kuću posebno, pa je Sveti Sava smislio genijalan kompromis. Svaka porodica je dobila svog hrišćanskog sveca zaštitnika. Taj svetac se prenosi sa kolena na koleno, vekovima unazad. Za neke je to dan kada moraju da izađu iz sobe i obuku nešto pristojnije od duksa. Za druge trodnevni maraton između šporeta, pijace i usisivača.

 

Ruska salata, pečenje i sedamnaest vrsta sitnih kolača

Slava se danas obeležava tri dana (navečerje- veče pred slavu, svečarski dan i pojutarje- drugi dan slave). Za Krsnu slavu nisu potrebni ni ruska salata, ni pečenje, ni sedamnaest vrsta sitnih kolača. To je samo naša čuvena potreba da niko ne ode “gladan”. Potrebne su tačno četiri stvari. Slavski kolač (okrugli hleb sa ukrasima od testa koji simbolizuje Hrista i život), žito odnosno koljivo (kuva se za pretke koji su slavu slavili pre nas i zato ga svi jedu PRVO, pre predjela), sveća od čistog pčelinjeg voska (pali se ujutru, a na kraju dana gasi vinom ili mrvicom kolača) i crveno vino (njime se preliva kolač dok se seče). Sve ostalo na stolu je čist bonus.
Interesantno: Najveći broj porodica u Srbiji slavi Svetog Nikolu (kažu da tada pola Srbije slavi, a druga polovina ide u goste).


Posno ili mrsno

Večita misterija za mlađe (a bogami i za mnoge starije) je posno ili mrsno. Pravilo je zapravo skroz prosto. Ako slava pada u vreme nekog od četiri velika posta, ona je UVEK POSNA, pa makar padala u subotu ili nedelju. Najpoznatiji primer je Sveti Nikola, 19. decembra, koji je uvek usred Božićnog posta. S druge strane, slave koje nisu u toku velikog posta (kao što su Aranđelovdan, Đurđevdan ili Jovanjdan) spremaju se posno samo ako te godine padnu u sredu ili petak. Ostalim danima ide klasična mrsna trpeza. Tačne datume i spisak slava možete pogledati OVDE.


Šta se poklanja za slavu?

Nekada se na slavu nije išlo sa kesom iz prodavnice (jer prodavnica nije ni bilo). Domaćinu se nosilo ono što si imao/napravio kod kuće- jabuka, parče pogače, malo sira ili domaća rakija. To nije bio poklon u današnjem smislu, već simboličan znak da gost želi rodnu godinu i punu kuću. Današnji standardni paket- kafa, čokolada i piće (poznatiji kao „slavsko sveto trojstvo“ koje često samo kruži od jedne do druge kuće cele zime) nastao je mnogo kasnije, u gradu. Zanimljivo je i staro pravilo da se na slavu nikada ne nose satovi ni oštri predmeti poput noževa. Verovalo se da “seku“ prijateljstvo ili odbrojavaju vreme.
PAŽNJA: Ako na slavu nosiš bombonjeru, obavezno proveri rok trajanja- velika je šansa da je već obišla bar dve slave pre tvoje. 🍫😂


Za kraj: podsetnik za domaćine

Da ovaj dan prođe sa što manje nervoze, potrebno je samo malo taktike sa svih strana. Smanjite doživljaj sa perfekcionizmom. Niko od gostiju ne dolazi da meri da li su salvete složene pod pravim uglom. Draže im je da vas vide odmorne nego da jedva stojite na nogama. Takođe, mlađim ukućanima neće pasti kruna s glave ako na sat vremena ostave telefon i pomognu oko gostiju ili hrane. Plus, slava je super prilika da pitaju baku ili deku kako je to izgledalo kad su oni bili klinci, pre keteringa i Instagrama, i čuju priče koje su sto puta zanimljivije od skrolovanja. Jer na kraju dana, kada gosti odu i ugasi se sveća, jedino što se zaista računa je da su svi bili na okupu.

Scroll to Top